Piše: Aleksandar Monar (Sandi)

Ponedjeljak, 9. travnja, 2007; 13:10

Pokretanje jedinstvene nacionalne lige

 

Na vec spominjanom koordinacijskom sastanku u Kostreni gdje se uz prisustvo predstavnika svih regionalnih saveza raspravljalo o mnogim pitanjima krucijalnim za napredak pikada, osobno najinteresantnije je bilo pitanje pokretanja jedinstvene nacionalne lige. Ovakvi koordinacijski sastanci neiscrpan su izvor prijedloga i ideja, te rješenja za njihovu realizaciju. Uvijek se držim one stare narodne kako su covjek i magarac pametniji od covjeka, i neka se od stotinu ideja prihvati samo jedna, napravljen je korak naprijed.
Buduci da su citatelji ovih redaka vjerojatno procitali i zvještaj s naslovnice naših web stranica, i kratke crtice po pitanju nacionalne lige vec znaju, ovdje cu pokušat malo detaljnije iznijet diskusiju i problematiku te, vec u žargonu neslužbeno nazvane «Premier lige».
Po svakom pitanju kljucnom za realizaciju ovog projekta, tražilo se mišljenje i konsenzus svih prisutnih regionalnih predstavnika. Pa tako mi je drago da su se jednoglasno odmah na pocetku svi oglušili o apele celništva HPS-a koji je pozivao na oprez i nesrljanje te amenovali inicijativu realizacije pilot-projekta tog natjecanja. Odluceno ja da bi ta liga brojala osam ekipa, a promptno je odbacena i ideja da svaka regija koja ima A ligu da po jednog predstavnika. Kako ce osmorica velikih status premier-ligaša ostvariti na predstojecem ekipnom državnom prvenstvu u Senju, teoretski se može desiti da imamo ligu od 6 predstavnika iz Grada Zagreba i dvije iz recimo PGŽ-a ili Splitsko-dalmatinske županije. To na prvi pogled ne izgleda lijepo i ruši pridjev «nacionalan», ali ako je to i realan trenutni odnos snaga pikado ekipa na nacionalnoj razini, onda ipak ima u tome rezona.
Protivnici lige, takoder su osporavali sustav gdje se igra jednokružno, gdje nema domacinstva i gostovanja buduci da je prihvacen prijedlog da se sedam kola odigra na svakom od šest CT mastersa i zadnje kolo na državnom prvenstvu. Ni ta opaska ne stoji, jer definicija ligaškog natjecanja je zadovoljena cim odigraju utakmicu svaka ekipa protiv svake, bilo to jednokružno, dvokružno ili pak n-terokružno.
Postavilo se i pitanje da li ti A1 ligaši imaju pravo natjecanja u regionalnim ligama. I opet je bilo opozitnih stajališta, ali vecina je naglasila kako naše vrhunske igrace nebi trebalo ogranicavati na 7 utakmica u sezoni i zato bi im bilo dopušteno da odigraju i regionalnu ligu.
Klubovi koji su nadvladali ovisnost o ugostiteljskom objektu u kojem igraju i entuzijazmu njegovog vlasnika, su u svojim financijskim proracunima iznašli tek sredstva za dosadašmji sustav natjecanja. Da bi se smanjenjem troškova takovima, a i ostalima, izišlo u susret, vecinom glasova dogovoreno je da bi se liga igrala na CT mastersima, i to svaki mec na 4 aparata, a izmedu disciplina cricketa i 501DO. Zbog vremenske ogranicenosti izbacena je s CT mastersa disciplina parova. Ovime bi i premier-liga i CT mastersi imale slijedece koristi: organizator lige imao bi lakši uvid u regularnost samog natjecanja, svaki od premier-ligaša imao bi jednake uvjete na takmicama, a velika stvar je i publika koja bi bila brojnija i angažiranje medijskog pracenja tih dogadaja bi u tom slucaju bilo olakšano. CT mastersi profitirali bi u smislu broja natjecatelja, jer vecina igraca iz premier-lige, dakle njih cca pedesetorica, vjerojatno bi, buduci da su vec na licu mjesta, odigrali i pojedinacno natjecanje. Prednosti i za ligu i za CT masterse možemo staviti i pod zajednicki nazivnik, a to je zaoštravanje konkurencije što neupitno za posljedicu daje i podizanje kvalitete igre, motivaciju igraca, pa možemo slobodno reci i popularizaciju ovog sporta i približavanje standardima ostalih sportova.
HPS pak, koji upozorava na oprez i preuranjenost za ovakove projekte, neka zna da ova inicijativa nije kontraproduktivna ni za neku eventualnu njihovu viziju i plan realizacije tog natjecanja. Jer u slucaju neuspjeha pilot projekta premier-lige, za koji cvrsto vjerujem da ga nece biti, ne treba prstom tražiti krivca, vec na temelju polucenih iskustava tražiti bolja rješenja za buducnost.