Piše: Restovic Tonci (Resta)

Cetvrtak, 26. travnja, 2007; 17:25

Cuvaj se senjske bure i šibenske cure!

 

E sad, nije bas da se u potpunosti slazen s ovom narodnom mudrošcu, ali nije mi mogla ne past na pamet dok sam lutao senjskim ulicama tog kasno popodnevnog petka, cekajuci da mi zazvoni mobitel koji ce mi dati upute kako doci na mjesto na kojem cu uživati u najvecim dostignucima covjecanstva: toploj vodi i krevetu.
Ubijajuci vrijeme do poziva, unatoc visokom koeficijentu, uspio sam se dokopati dvorane, koja je na prvi pogled izgledala divno...puno svijetla, puno aparata, malo ljudi – idealno.
Opa...zvoni mobitel...ovdje taj i taj...doci ce po vas Jagoda...vi ste onaj iz Dubrovnika što igra za one iz Rijeke...ajmo rec da jesam...preumoran za objašnjavanja...
Cekajuci Jagodu, nabasao sam na nekoliko poznatih pikado faca (stvarno poznatih i falše poznatih), na cija pitanja sam odgovarao kao da sam iz Dubrovnika i kao da igram za neki klub iz Rijeke...super, stize Jagoda...spas...trebam mir...plus tuš...plus krevet...opet mobitel...je Sandi, sve je ok...opusti se...blizu smo dvorane...ima tople vode...krevet udoban...domacini sjajni...
Plan je nakon brzinskog tuša otic popit pivu sa Gustafima, al nekako su mi kroz glavu prošli svi oni «poznati», a i Antony Hopkins je bio usred krize identiteta (jesam li covjek ili gorila?), tako da sam ostao u krevetu do ujutro.
Jutro...nema mi bicava sa balkona...vjerojatno je onda tocan i onaj dio za šibensku curu...
Jutro2 voce (ne par voca ka u onoj djeti, nego samo voce) pa u dvoranu...da vas ne zamaram cinjenicom što na kraju niko nije bio smješten di je zapravo bio smješten...u dvorani svi: i poznati i nepoznati...obožavam nepoznate...
Pozdrav sa ostalima iz ekipe i kluba trajao je jedno pola sata bez prekida...jebate koliko nas je...malo zagrijavanja...malo priglupih govorancija i krecemo ?
Prvi mec...Magic Makarska...lagano riješili...nije bilo prelagano...ne valja kad je prelagano...malcice mi je Adis nervozan...malcice Muhica stisnut...malcice Igi igra predobro...sve u svemu mislin se kako nije loše...taman je...
Sportaš (izbacili decki ono «trik» iz imena i pogodili) drugo kolo...10:7...lijepa igra...bez stresa...
Ajmo jest...cekaj, ajmo prvo vidit kako naši C stoje...ko zna...bice dobro...valjda...Sandi se uzšeta gori doli, tamo vamo...koji mu je...
Idemo jest...nije bilo baš najbolje...trc kod Jagode na wc, pa pod tuš pa trc nazad...
16 zadnjih...dobili Avigor...pojma neman koliko je bilo...pa dosla Villa Libera...nezgodni su...prvi put gubimo parove pa ih kasnije rasparujemo drugacije...prvi krug 2:2, drugi 2:2, treci 2:1 za nas, a Muhica još igra...i pobjeduje (šta se cudite, koji vam je)...divno...super...lagano odradujemo posao u zadnjem krugu i eto nas u polufinalu desne...
Nakon te pobjede sam bio siguran da možemo biti prvi...sjajan mec koji je neocekivano krenuo naopako, a koji smo uspijeli izvuci...sjajna Muhicina pobjeda...sjajna!!!
Ajmo povirit protivnika u polufinalu sutra...igraju A1 i Vegos (pada mi na pamet jedna misao, ali nije mjesto...vrijeme je uvijek)...Igi i ja smo to odgledali i velikim pljeskom ispratili pobjedu Maje i ostalih...nadam se da se to nece odraziti na odnos Igi – trener reprezentacije, jer znamo koliko je taj odnos dubok, cvrst i važan za uspjeh repke...
Idemo na pizzu...malo pricamo...još sam pod dojmom pobjede...ugodno me iznenadila...ako nam Adis sutra proigra, ko ce nas dobit...ajmo u krpe...
Polufinale ujutro...prelako dobivamo A1...veliki rezultat uz malu igru (osim Igija)...ne valja dobivat prelako...znam to...
Finale nas ubije (bilo je tu i 15. krugova) Sportaš...onaj sa pocetka price...raspali smo se...mene nigdi...Adisa niti tamo...Muhica? koji Muhica...jebate kako smo pukli...
Malo smo raspršili po i ispred dvorane...nadrkani...ljuti...jadni...razbijeni...osvješteni...proliveni ladnom vodom...i ostale fraze... nekako mi se cini da bi mora smislit nešto...padne mi na pamet rucak...sjajno...jednostavno...nužno... molim Sandi...a ne, ti ne ideš, idemo sami...moramo popricati o tajnama ovog zanata, jebiga...šta sad dodeš ti, pa još neko, pa sve naucite i di sam onda ja u toj Gorovo prici...nisan ja blesav...Sandi, nemoj se ljutit, al idemo sami...prenesi drugima da im ja ne bi mora prenosit...
Rucak nas je naucio slijedece: možeš navijat za dinamo i ne volit purgere (konobar), i jugo puše u Senju, Muhica može u po ure popit 5 alkoholnih pica, ima puno cetvorki pika u Rikijevim kartama...
Pricali smo o svemu relevantnom: bridgu, hong kongu, smijehu, nogometu, pokeru, casnim sestrama...i zakljucak je bio da idemo dobit oba meca (logican zakljucak) ?
Element u finalu lijeve...pride mi Adis i kaže: «ej, ti slobodno dobi jednu manje, ja cu sve dobit»...u jebote...ajde, samo niko mi nije rekao koliko ja to treban dobit pa da dobijem jednu manje...super iman o cemu razmišljat dok Teur baca strele...20...jednu manje, ha?...5...jebenti, ako mogu teoretski dobit 4, a prakticno 3, realno 2,5, a dotadašnji prosijek mi je...60...negdje oko 3, i ako onda oduzmem jednu...uf, zamislia san se, a Teur izbaca sve strele...iden bacat...
Element je nakon kratkog druženja sa nama totalno ostao izvan elementa, nadam se da ce se decki oporaviti do iduceg državnog...
Nekih 2 sata cemo cekat na finale sa Sportašom...sa ovakvim Adisom, uz Igija nema šanse da izgubimo...i Muhica ce dobiti svoje...ako mu ispunimo želju da ne igra na aparatu kojeg pokrivaju kamere...i stavimo mi njega na zadnji aparat i on laganini razbije Zvonu...he he...
Šta reci o finalu nego da niti jednog trenutka nije bilo upitno da li cemo to dobit ili ne...
Igrali smo dosta dobro, a kad bi se Adisova igra od nedjelje nekako sastala sa mojom igrom od subote, pa onda obe te igre otišle popit pice sa par Muhicinih igara (Igijeva igra je van ove konkurencije), mi bismo ovo prvenstvo dobili i još elegantnije...ali za prvi put i ovo je više nego dobro...
Vec sam cestitao svim suigracima, ali opet cu iskoristiti priliku koju mi je Sandi dao (usput Sandi, ovaj tekst vrijedi nekoliko PVC prozora i vrata), te cu još jedanput reci slijedece:
svaka cast, jako sam ponosan na nas...ne samo zbog rezultata, nego i zbog nacina na koji smo do njega došli...cestitam nam!