Derbi prvenstva
A lige: Gorovo – Romano
Kako smo sa otvaranjem ovih naših web stranica
htjeli pricekati 23. veljace, 4. rodendan kluba, ovaj
i nekoliko slijedecih izvještaja nisu baš
najsvježiji.
O ovom susretu vec ste vjerojatno citali i na web
stranicama PSPGŽ-a i PK «Romana»,
ali s obzirom na njegov znacaj iznijet cemo i mi svoje
dojmove.
S obzirom na to u kakav su pobjednicki ritam ušle
ove dvije ekipe i bodovnu prednost koju su stekle
pred konkurentima, vec polovicom prvenstva brujalo
se o ovoj utakmici kao o superderbiju prvenstva. Superderbiju
kojega smo mi imali privilegiju biti domacinom. Kako
se približavao dan derbija, tako se je ovaj susret
svakodnevno nametao kao top tema u našem klubu,
a pretpostavljam i u Romanu. Buduci da je «Gorovo»
tek drugu sezonu A ligaš, a otkad smo u ovim
pikado vodama, dakle posljednjih pet godina, Romano
nije bio prvakom elitnog ranga, suvišno je govoriti
i o važnosti susreta i o motiviranosti igraca
u ovom mecu koji je direktno odlucivao prvaka.
U sam mec, naša je ekipa ulazila s malom psihološkom
prednosti iz nekoliko razloga: domaci teren (premda,
pokazalo se, ne i publiku jer su i Romanovi navijaci
bili i brojni i glasni), a povrh toga i cinjenica
da smo prvu utakmicu u gostima pobijedili pa je zbog
bodovne izjednacenosti remi išao nama u korist.
Takoder, moj osbni stav kojega sam zadržao za
sebe i nisam ga prije utakmice iznosio bio je i taj
da unatoc eventualnom našem porazu, Romano ipak
još ima i relativno teško gostovanje kod
San Nicola koji je na svom terenu vec iznenadio Neveru.
O samom odigravanju necu puno govoriti, osim kako
je igra bila na visokoj razini i bilo je odlicnih
dvoboja. Reci cu tek, da su i domacini i gosti prikazanom
igrom, fer i sportskim ponašanjem, te bodrenjem
zaslužili da se ovaj lirski mec homerovski ispjeva
tako da se velica i jedna i druga strana, okretni
Ahilej protiv snažnog Herculesa (pretjerujem
a?!?).
Obje ekipe mobilizirale su svu svoju artiljeriju pa
su za Romano nastupili: trenutni, a vjerojatno i na
kraju MVP lige Vedran Dukic – Žuti, standardno
po protivnika neugodni Ranko Kovac – Rane, ove
godine u izvrsnoj formi Aleksandar Trbojevic –
Trbo, i uvijek solidni, a veceras vrlo dobar Sanjin
Podnar.
Za naše su nastupili: trenutno u top formi Adis
Buljubašic – Mrki, uvijek pouzdani Igor
Šestan – Igi, u uzlaznoj formi Tonci Restovic
i ove godine nepredvidivi, ali standardni Filip Smrkinic.
Sa klupe je svoju šansu cekao Elvir Hajdaraj
– Muhica, koji mi je kasnije kao pravi sportaš
izjavio da iako mu je žao šta nije zaigrao,
kad ekipa u ovakvim utakmicama dobiva, nije problem
ni odsjediti.
Iako smo na kraju mi slavili pobjedom 10-6 i širom
si otvorili vrata koja vode do naslova prvaka, cestitam
Romanu koji je još jednom pokazao svoju velicinu
i uveliko pridonio da ovaj susret dobije epitet prava
pikado fešta, koja je trajala do dugo u noc.
Osim toga, gostima ostaje sportska nada da ce «Gorovo»
u preostala dva susreta izvuci manje od tri boda i
time prepustiti im naslov, medutim, s obzirom na do
sada prikazano mislim da je to, bez potcjenjivanja,
malo vjerojatno.
