Završeno 14. ekipno državno
prvenstvo – prva ekipa «Gorova»
prvak elitnog ranga
Izgleda da se s obronaka Ucke, preko Matulja pa kroz
Opatiju u more slijevaju neke podzemne vode cudnih
moci. Na samo nekoliko kilometara zracnom linijom
udaljeni, dva Pikado kluba obilježila su završnicu
14. ekipnog državnog prvenstva u elektronickom
pikadu, koje se minulog vikenda odigralo u Senju.
Momci iz matuljskog PK «Štacion»
osvojili su naslov prvaka B lige. Naši junaci
Petrovic, Buljubašic, Šestan, Restovic,
Hajdaraj, Benic i iako ga na završnici nije bilo,
ali ugradio se u ovaj uspjeh nastupima u ligi, Smrkinic,
okrunili su se laskavim naslovom prvaka države
u elitnom A rangu. Na natjecanju je 500-njak igraca
nastupilo u ukupno 81 ekipi.
S dvije ekipe, nekoliko najvjernijih navijaca i naravno
predsjednikom, krenuli smo se u nekoliko automobila
tog subotnjeg jutra pridružiti Tonciju koji nas
je vec cekao u Senju.
Na brzinu smo izbacili osobne stvari u apartmanima
iznad grada cije se, rekao bi Šenoa, ruke treba
cuvati i uputili se u školsku športsku dvoranu
koja ce, pokazat ce se kasnije, zlatnim slovima biti
upisana u povijest našega kluba.
Lijepo je na okupšu bilo vidjeti kremu hrvatskog
pikada, tih 81 ekipu, svaku sa svojim pritajenim željama,
skrivenim ambicijama ili pak cesto kobnim ulogama
favorita. Od svih njih, u nepunih 36 sati beskompromisnih
borbi, najprije kroz skupine, a onda eliminacijskim
turnirom, mnoge ce izici uzdignuta cela, ali samo
4 pobjednika po kategorijama, okrunjene lovorovim
vijencem.
Obje naše ekipe kvalifikacije za ovo natjecanje,
regionalnu ligu, odigrale su izvrsno (ako zanemarimo
pojedine loše epizode s kobnim posljedicama).
Ulijevala je ta spoznaja dosta optimizma u krajnji
ishod, iako smo znali da pored vec poznatih velesila
ima i velikih i opasnih nepoznanica. Pretpostavljam
da su i naši decki, odnosno ime «Gorovo»
nepoznanica bili za mnoge druge ekipe.
Na putu do zvijezda, paralelno su putovali naši
decki i ekipa «Sportaša», jer susreli
su se vec u skupini, zatim u finalu desne strane i
na kraju u velikom finalu. U prvom susretu pobijedili
smo teže od ocekivanog «nepoznanicu»
Magic rezultatom 10-7 i odmah se uvjerili kako na
turniru nema «malih». Istim rezultatom
svladali smo prvi put na turniru spomenutog «Sportaša»
što nam je
kao pobjedniku skupine donijelo slabijeg protivnika
u knock-out sustavu. Konkretnije, trebali smo za prolaz
svladati zagrebacki «Avigor» što
nam je i pošlo za rukom. Medu osam neporaženih
u listi svladali smo «Vilu liberu» i tako
okoncali prvi dan natjecanja u polufinalu desne strane,
zajedno s županijskim prijateljima iz «Romana»,
rivalom iz skupine «Sportašem» i
zagrebackim «A1» koji nam je ujedno i
bio prvi suparnik iduceg dana.
Iako po najavama pretpostavljamo da je u gradu subotnja
noc bila burna i zabavna, mi smo o njoj samo slušali
iduceg dana od ostalih. Dogovor o «gašenju
svjetla» u 23 sata, malo smo prolongirali tek
zbog Mirka Filipovica i njegovog manchesterskog nastupa.
Cak su i prije spomenuti predsjednik i navijaci solidarizirali
s ekipama i otišli spavati. Nismo otišli
pozdraviti ni velikog prijatelja, Argentinca Red B.-ja
koji je bio najavljen kao jedan od performera u senjskoj
diskoteci, prijatelja u ciji opatijski kafic zalaze
mnogi naši clanovi, a koji takoder vrlo dobro
igra pikado.
Odmoreni i naspavani, u nedjelju ujutro, naši
decki su najprije savladali zagrebacki «A1»,
da bi nakon toga neobjašnjivo prikazali jedine
trenutke slabosti i nervoze u ova dva dana u finalu
desne strane protiv «Sportaša». Adis
doživljava katastrofalan pad u igri, jer izgubiti
susret u 15-tom krugu sigurno nije standardna igra
aktualnog državnog prvaka u cricketu i parovima
i vice-prvaka u 501DO. Igi, koji je usput recimo i
to u devet susreta koliko je «Gorovo»
odigralo izgubio samo tri meca, gubi živce. Ni
temperamentni Tonci nije ostao imun na mirnocu, a
Muhica (Hajdaraj) nije znao gdje bi pogledao. Rezultiralo
je to jedinim porazom i ispadanje u finale lijeve
strane.
Divim se momcima što su u samo sat vremena za
vrijeme zajednickog rucka u karanteni od ostalih,
uspjeli razbacane kockice u svojim glavama posložiti
u najljepši zajednicki mozaik. Ceh ove furije
platio je splitski «Element». Adis pronalazi
igru i lucidna rješenja gdje u jednom slucaju
promašuje 32 zadnjom strelicom u 4. krugu nakon
što je s dvjema na 140 pogodio po 54. Igi se
vraca standardnoj igri gdje mu 180 postaje rutina.
Tonci je poput rukometnog vratara imenjaka «poludio»,
a i Muhica se uklopio igrom. Bilo je to više
nego dovoljno za miran prolaz u finale, iako su i
Splicani pokazali da je trece mjesto koje su osvojili
realno i rezultat koji zaslužuju.
Uz duboki naklon deckima iz «Sportaša»,
u velikom finalu imali smo prilike vidjeti utjelovljenje
razorne senjske bure. Finale nisam imao živaca
gledati, i sad se sjecam da sam kao u transu nakon
što sam zacuo g. Šubica kako je u mikrofon
rekao «Imamo novog državnog prvaka»
krenuo prema dvorani i doživio bez konkurencije
najljepše trenutke u životu. Vrlo emotivno
sam doživio trenutke zajednickog slavlja svih
rijeckih ekipa, a posebice cast koju su odali našim
igracima kada su im na njihovom putu do pobjednickog
postolja rukama simbolicno stvorili «tunel».
Prvaci 2007
Šampanjac, isti onaj koji je na ledu ostao nakon
završnice rijecke C lige, potajno sam, možda
i pomalo bahato, ali s dobrim predosjecajem još
u Opatiji spremio u torbi. Da sam na završnici
C lige znao da ce taj šampanjac biti pretocen
u pobjednicki pehar ekipnog državnog prvenstva
A lige, ne bih bio žalio ni milisekunde. Zbog
slavlja i obaveza na izbornoj Skupštini PSPGŽ-a
evo i ovaj izvještaj kasni 3 dana.
Osim šampiona, PK «Gorovo» imao
je još jednog konja za utrku u C ligi. Ekipa
«Gorovo internazionale» u sastavu Damjanic,
Bisaku, Koric, Andretic, Mlekuž, Cenov i Monar
pružali su dostojan otpor i na kraju završili
na 7. mjestu. Imali smo peh da se nakon prvog mjesta
u skupini i pobjede nad favoriziranim «Bull
Kvimom» te «Rajom» medu 16 preostalih,
toga dana najbolji Koric (11 pobjeda iz 11 meceva)
morao vratiti u Opatiju zbog posla. Tako okrnjeni
izgubili smo od raspoloženijeg M Coloseuma, ali
smo na lijevoj strani ipak uspjeli pobijediti rijeckog
Grizlija i «preživjeti noc». Koric
nam se vratio u 3 u noci ali, zbog iscrpljenosti nije
pružio svoju standardnu igru i odmah u jutarnjoj
premijeri gubimo od vrlo dobrog «Roca»
predvodenog u tim trenucima izvrsnim Valdijem. Sve
u svemu, ekipa gdje su osim Bisakua svi bili debitanti
nije razocarala. Pobjedamam protiv Bull Kvima i Raja,
koji su na kraju završili na drugom odnosno cetvrtom
mjestu, pokazali smo da se možemo nositi i s
najboljima.
Na kraju cu samo spomenuti da je senjsku idilu pokvarila
jedino logistika kojoj se u kljucnim trenucima ispraznila
baterija na fotoaparatu, pa ce slike biti naknadno
stavljene u galeriju, kada ih prikupim. Ideš
«Gorovo» !!!
